Objašnjeno: Tko je Mohamedou Ould Slahi, Mauritanac?

Mohamedou Ould Slahi, sada 50, uhićen je u Mauritaniji tri mjeseca nakon napada 11. rujna i zatočen u Jordanu i Afganistanu prije nego što je prebačen u Guantánamo u kolovozu 2002., gdje je njegov dugi zatvor uključivao 70 dana intenzivnog mučenja i tri godine od 18 -satno ispitivanje.

Godine 2005., dok je još bio u zatvoru, Slahi je napisao memoare koji su 2015. objavljeni kao 'Dnevnik Guantánama'. (Foto: Wikimedia Commons)

Kritički hvaljena pravna drama iz 2021 'Mauritanac' , s Taharom Rahimom, Jodie Foster i Benedictom Cumberbatchom u glavnim ulogama, prikazao je život i muke Mohamedoua Oulda Slahija, inženjera elektrotehnike koji je postao mudžahidski borac iz Mauritanije u zapadnoj Africi, koji je 14 godina proveo u američkom pritvoru u Guantánamo Bay deten logora, a da nikada nije optužen za zločin.

Slahi, sada 50, uhićen je u Mauritaniji tri mjeseca nakon napada 11. rujna i zatočen u Jordanu i Afganistanu prije nego što je prebačen u Guantánamo u kolovozu 2002., gdje je njegov dugi zatvor uključivao 70 dana intenzivnog mučenja i tri godine po 18 sati -dnevna ispitivanja.

Godine 2005., dok je još bio u zatvoru, Slahi je napisao memoare koji su objavljeni 2015. kao 'Dnevnik Guantánama' - koji je postao međunarodni bestseler i kasnije inspirirao film iz 2021. Slahija su konačno pustili SAD 2016., a sada živi u svojoj rodnoj Mauritaniji.

Što je učinio Mohamedou Ould Slahi?

Slahi, sin pastira deva u Mauritaniji, živi u Njemačkoj od 1988. godine, nakon što je tamo dobio stipendiju za studij inženjerstva. Godine 1991. njegov se život prvi put okrenuo naglavačke, zbog događaja u dalekom Afganistanu, gdje su se odigravale posljednje godine Hladnog rata.

Te je godine Slahi otišao u Afganistan kako bi se pridružio mudžahedinima, koje su SAD i UK aktivno podržavale kako bi destabilizirali vladu Mohammada Najibullaha, afganistanskog komunističkog diktatora, koju podržava Sovjetski Savez. Slahi je trenirao u kampu koji je vodila Al Qaeda – tada među nekoliko skupina koje je Zapad promovirao kao borce za slobodu. Potom se vratio u Njemačku, ali je otišao na drugi put 1992. i ostao tamo sve dok Nadžibullahov režim nije srušen. Sve to vrijeme Slahi je bio na istoj strani kao i SAD.

Slahijevi problemi zapravo su počeli krajem desetljeća kako su se odnosi između Zapada i Al Qaede pogoršavali. Ono što se pokazalo sudbonosnim bile su dvije transakcije od 4000 dolara koje je Slahi pomogao jednom mauritanskom rođaku da napravi 1997. i 1998. godine. Taj je rođak bio Mahfouz Ould al-Walid, bliski pomoćnik Osame bin Ladena, koji je želio poslati novac svojoj obitelji kući. Godine 1998. Slahi je primio telefonski poziv od al-Walida, u kojem je ovaj koristio satelitski telefon koji je SAD pronašao do bin Ladena.

Godine 1999. Slahi se preselio u Kanadu nakon što je Njemačka odbila produžiti njegovu vizu. Živeći u Montrealu, pohađao je istu džamiju kao Ahmed Ressam, milenijski bombaš Al Kaide koji je kasnije osuđen zbog svoje uloge u osujećenoj zavjeri za napad na međunarodnu zračnu luku u Los Angelesu. SAD, koje su znale za Slahijev kontakt s al-Walidom, sumnjale su na njegovu ulogu u zavjeri, a kanadske obavještajne službe držale su ga pod nadzorom.

Slahi se odlučio vratiti u Mauritaniju 2000. godine, ali je uhićen na putu u Senegalu, gdje su ga ispitivali o zavjeri bombaškog napada. FBI ga je ispitivao čak i nakon što je prebačen u Mauritaniju, a mogao je otići kući nakon tri tjedna u pritvoru. Kod kuće je počeo raditi kao inženjer elektrotehnike.

Zatim je došao 11. rujna, a s njim i američki bijes. Kako je Washington odlučio udvostručiti svaku sumnjivu vezu s Al Kaidom, Slahi je ispitivan iznova i iznova sve do studenog 2001., kada ga je CIA prevezla u Jordan na osam mjeseci, gdje Slahi tvrdi da je mučen i natjeran da prizna umiješanost u zavjeru za bombaški napad u Los Angelesu. U srpnju 2002. odveden je u Bagram u Afganistanu prije nego što je u kolovozu prebačen u logor Guantanamo Bay.

Mauritanac se temelji na memoarima Guantánamov dnevnik Mohamedoua Oulda Slahija iz 2015.

Što se dogodilo nakon što je Slahi doveden u Guantánamo?

U Guantánamu su američki obavještajci vjerovali da je Slahi povezan s 11. rujna iz nekoliko kutova; tužitelj ga je čak označio kao Forresta Gumpa iz terorističke zavjere. Bio je među 14 ljudi klasificiranih kao visokovrijedni zatočenici za koje je američka vlada tada predvođena predsjednikom Georgeom W. Bushom odobrila korištenje posebnih metoda ispitivanja – zapravo metoda mučenja.

Slahi je bio izložen ekstremnoj hladnoći i buci, seksualnom ponižavanju, dugotrajnoj nesanici, prisilnom stajanju ili drugim položajima tijekom dužeg vremenskog razdoblja i prijetnjama obitelji, među ostalim zlostavljanjima.

U svojim memoarima napisao je: Ćelija - bolje, kutija - bila je ohlađena do te mjere da sam se većinu vremena tresla. Bilo mi je zabranjeno vidjeti svjetlo dana; s vremena na vrijeme davali su mi rekreaciju noću kako ne bih viđao ili komunicirao s bilo kojim zatočenicima. Živjela sam doslovno u strahu. Sljedećih 70 dana ne bih poznavao slast spavanja: ispitivanje 24 sata dnevno, tri, a ponekad i četiri smjene dnevno. Rijetko sam imao slobodan dan. Ne sjećam se da sam jednu noć mirno spavao. Ako počnete surađivati, imat ćete malo spavanja i toplih obroka, ponavljao mi je ____________ više puta. (podvlake predstavljaju dijelove koje su redigirala američka tijela)

Sljedećih nekoliko dana gotovo sam izgubila razum. Njihov recept za mene je išao ovako: moram biti otet od ______________ i stavljen na tajno mjesto. Moram se natjerati da povjerujem da sam na dalekom, dalekom otoku. _____________ me mora obavijestiti da je moja mama zarobljena i smještena u posebnu ustanovu.

Na tajnom mjestu, fizička i psihička patnja moraju biti na najvišoj razini. Ne smijem znati razliku između dana i noći. Nisam mogao reći ništa o danima koji prolaze ili vremenu koje prolazi; moje vrijeme se cijelo vrijeme sastojalo od lude tame. Vrijeme moje dijete namjerno je zabrljano. Dugo sam bio gladan, a onda su mi dali hranu, ali mi nisu dali vremena za jelo.

Počeo sam halucinirati i čuti glasove jasne kao kristal... Kasnije su stražari iskoristili te halucinacije i počeli razgovarati smiješnim glasovima kroz vodovod, potičući me da povrijedim stražara i planiram bijeg. Ali nisu me doveli u zabludu, iako sam igrao.

Kako bi zaustavio mučenje, Slahi je počeo razgovarati sa svojim mučiteljima, dajući lažna priznanja i umješavajući ljude koje nije poznavao. Ispitivačima je rekao da je planirao bombardirati CN Tower u kanadskom Torontu, nakon čega su ga tretirali kao privilegiranog zatvorenika u Guantánamu, te su mu dali televizor i računalo, te se mogao baviti vrtlarstvom.

Godine 2005. Slahi je smio pisati o svojim iskušenjima, što je dokumentirao u knjizi od 460 stranica pod naslovom 'Dnevnik Guantánama'. Knjiga nije skinuta tajnosti do 2012., a mogla je biti objavljena tek 2015. godine, nakon čega je postala međunarodni bestseler. Iako je tortura prestala i prema Slahiju se sada postupalo bolje od ostalih zatvorenika, trebalo bi još nekoliko godina dok se ne vrati kući.

Slahijeva borba za oslobađanje

Godina 2004. donijela je tračak nade za Slahija i ostale zatvorenike, kada je Vrhovni sud SAD-a donio svoju značajnu presudu 'Rasul protiv Busha'.

Zatvor u zaljevu Guantánamo, koji se nalazi na komadu zemlje na Kubi koju su SAD uzeli u zakup od 1903. godine, osnovala je Busheva administracija 2002. pod širokim ovlastima koje je dao američki Kongres. Stranica je namjerno odabrana jer se američka vlada oslanjala na pravni savjet da će strani državljani koji su ovdje zatočeni biti izuzeti od obveza prema Ženevskim konvencijama, te da se sudska revizija od strane kopnenih američkih sudova ovdje neće primjenjivati.

Vrhovni je sud, međutim, smatrao da je nadležan za Guantánamo i da zatočenici mogu podnijeti zahtjev američkim saveznim sudovima za izdavanje naloga habeas corpus da preispitaju zakonitost njihovog pritvora.

Nakon presude, Slahi je podnio habeas peticije, ali zakon koji je američki Kongres usvojio 2006. ponovno je pokušao ograničiti pristup sudovima preusmjeravanjem slučajeva u Guantánamu vojnim sudovima. Bez brige, Vrhovni je sud još jednom u 'Boumediene protiv Busha' (2008.) ustvrdio da zatočenici mogu imati pristup pravosudnom sustavu i da se na njih primjenjuje zaštita prema Ustavu SAD-a, kao što je habeas corpus.

U međuvremenu, potpukovnik Stuart Couch, vojni odvjetnik imenovan za kazneni progon Slahija (kojeg je u filmu Mauritanac igrao Benedict Cumberbatch), povukao se sa suđenja, rekavši da su Slahijeve inkriminirajuće izjave – srž vladinog slučaja – uzete kroz mučenje, čineći ih neprihvatljivim prema američkom i međunarodnom pravu. Slahi je zastupala Nancy Hollander, odvjetnica za kaznena djela poznata po teškim slučajevima tijekom svoje karijere (koju je u filmu glumila Jodie Foster).

Konačno, 2010. godine, Okružni sud je odobrio Slahijevo izjašnjavanje o habeas, primjećujući da je vlada morala iznijeti dokaze – koji se razlikuju od obavještajnih – koji pokazuju da je vjerojatnije da je Salahi dio al-Qaide. Da bi to učinio, morao je pokazati da je podrška koju je Salahi nedvojbeno pružao s vremena na vrijeme bila pružena unutar zapovjedne strukture al-Qaide. Vlada to nije učinila.

Odluku o oslobađanju Slahija poništili su konzervativci u SAD-u, a administracija demokratskog predsjednika Baracka Obame uložila je žalbu na naredbu, osiguravajući da Slahi ostane zatvoren. Žalbeni sud poništio je presudu habeasa i vratio predmet Okružnom sudu na daljnje činjenične nalaze. Okružni sud nakon ovoga nikada nije održao ročišta, a Slahi je nastavio čamiti u Guantánamu, unatoč tome što nikada nije bio službeno optužen za zločin i američka vlada nije iznijela nikakve dokaze protiv njega.

Dakle, kada su SAD konačno pustile Slahija kući?

Slahi je ostao u Guantánamu do 2016., kada je komisija od šest američkih agencija preporučila njegovu repatrijaciju, navodeći njegovo vrlo popustljivo ponašanje u pritvoru i jasne naznake promjene u razmišljanju zatvorenika. Također se navodi opsežna mreža podrške koja je pritvoreniku dostupna iz više izvora, uključujući snažne obiteljske veze, te zatvorenikov robustan i realan plan za budućnost, dok ga je puštao na slobodu nakon što je bio u pritvoru od 14 godina i dva mjeseca bez proglašenja krivim.

Neobjašnjivo, čak i dok su ga vraćali u Mauritaniju, Slahi je bio u okovima. Otkako se vratio kući, Slahijevo kretanje i dalje je ograničeno, a mauritanska vlada mu je uskratila putovnicu, navodno pod pritiskom SAD-a.

Na podcastu Guardiana u ožujku, snimljenom nakon pokretanja The Mauritaniana, Slahijev odvjetnik Hollander rekao je o zatočeničkom logoru: Nadali smo se da će ovo obnovljeno izlaganje Guantánama probuditi ljude i Bidenovu administraciju za 40 ljudi (koji su i dalje zatočeni tamo) i usredotočiti se na ono što možemo učiniti kako bismo zatvorili Guantánamo, okončali pritvor na neodređeno vrijeme i osigurali odgovarajući postupak osobama koje su već optužene. U SAD-u možete biti osuđeni na doživotnu kaznu bez uvjetnog otpusta, možete dobiti smrtnu kaznu, ali to je nakon što ste optuženi i osuđeni. Ne kada vlada čak nije pronašla dovoljno dokaza protiv vas da vas optuži. I te ljude treba pustiti – ili ih optužiš ili ih pustiš, kraj priče.

Podijelite Sa Svojim Prijateljima: