Objašnjenje Bougainvillea: Kako bi najnovija zemlja na svijetu mogla procvjetati iz prosvjeda protiv rudnika bakra
Sukob u Bougainvilleu i želja naroda Bougainvillea za neovisnošću ukorijenjeni su u povijesnoj pljački otoka bogatog resursima koji ima velika nalazišta bakra i nejednake raspodjele bogatstva koja je uslijedila.
Karta Zasluge: australska vlada; Odjel za boračka pitanja Otprilike 30 godina nakon desetljeća dugog brutalnog građanskog rata na Bougainvilleu, malenom otoku u Pacifiku, u subotu izlazi na birališta kako bi glasovali o svojoj neovisnosti od Papue Nove Gvineje. Ako narod Bougainvillea glasa za njegovu neovisnost na povijesnom referendumu, svijet će dobiti svoju najnovija i vjerojatno najmanja nacija .
O čemu se radi na bugenvilskom referendumu?
Između 1988.-1998., političke frakcije u Bougainvilleu bile su uključene u oružani sukob s vladom Papue Nove Gvineje, u pokušaju da se Papua Nova Gvineja oduzme od kontrole nad otokom bogatim resursima. Prema Edwardu P. Wolfersu, zakladnom profesoru emeritusu politike na Sveučilištu Wollongong, Australija, koji je proveo dugoročna istraživanja o politici i povijesti Bougainvillea, građanski rat bio je najrazorniji i najsmrtonosniji sukob na Pacifiku od Drugog svjetskog rata, kaže Wolfers u intervjuu za indianexpress.com .
Ovaj povijesni referendum rezultat je jedne od tri odredbe Bougainvilleskog mirovnog sporazuma, potpisanog 2001. godine i donesenog amandmanom na Ustav Papue Nove Gvineje, a druge dvije odredbe su zbrinjavanje oružja i autonomija, kaže Wolfers. Mirovnim sporazumom iz 2001. okončan je nasilni sukob između naroda Bougainvillea i vlade Papue Nove Gvineje.
Glasači u Bougainvilleu mogu birati između 'veće autonomije' - većeg stupnja autonomije od sadašnjih dogovora u okviru Ustava Papue Nove Gvineje - ili neovisnosti Bougainvillea od kontrole Papue Nove Gvineje, objašnjava Wolfers. Međutim, referendum nije obvezujući i još bi ga morali donijeti Vlada i Parlament Papue Nove Gvineje, uz konzultacije s Vladom Autonomnog Bougainvillea, prije donošenja konačne odluke.
Zašto je Bougainville autonomna regija Papue Nove Gvineje?
Da bismo razumjeli Bougainvilleove veze s Papuom Novom Gvinejom, potreban je neki povijesni kontekst. Iako ga je autohtono stanovništvo otoka nastanjivalo stoljećima, ime je dobio po francuskom kolonizatoru Louisu-Antoineu de Bougainvilleu, znanstveniku koji je poduzeo pomorska putovanja, posebice na Pacifik 1776., kako bi kolonizirao novi teritorij za Francusku. Zanimljivo, unatoč tome što je otok dobio ime po njemu, Bougainville zapravo nikada nije kročio na njega. Prema nekim izvorima koji se bave poviješću Bougainvillea, nomenklatura za tropski cvijet Bougainvillea također se može pripisati Louis-Antoineu de Bougainvilleu.
Godine 1885., tijekom njemačke kolonizacije, otok Bougainville došao je pod njemački protektorat Njemačke Nove Gvineje. Izbijanje Prvog svjetskog rata promijenilo je strukturu moći na Pacifiku i 1914. Bougainville i drugi obližnji otoci, uključujući i ono što je sada Papua Nova Gvineja, pali su pod kontrolu australskih snaga. Liga naroda kontrolirala je otok do 1942. godine kada su se tijekom Drugog svjetskog rata američke, australske, novozelandske i japanske vojne snage borile za njegovu kontrolu. Bitka je rezultirala povlačenjem Japanaca s otoka i preuzimanjem njegove uprave u Australiji.
Prema natpisima koje je za ovu fotografiju dostavilo Ministarstvo za pitanja veterana australske vlade, vojnici 42. bataljuna pregovaraju o dubokom dijelu močvare tijekom patrole prema neprijateljskom teritoriju u siječnju 1945. (Fotografija: australska vlada; Odjel za pitanja veterana ) Taj je dogovor trajao do 1975. godine, okončavši stjecanjem neovisnosti Papue Nove Gvineje. Bilo je prethodnih pokušaja da se Bougainville proglasi neovisnim – kada je Papua Nova Gvineja postala neovisna država 1975. i ponovno 1990., kaže Wolfers.
Krajem 1970-ih, u Bougainvilleu je uveden decentralizirani sustav pokrajinske vlasti, a trenutni aranžmani autonomije su implementirani nakon ustavnog donošenja Bougainvilleskog mirovnog sporazuma 2001. godine.
Zašto Bougainville želi potpunu neovisnost od Papue Nove Gvineje?
Kasnije je među Bougainvilleanima došlo do nezadovoljstva provedbom dogovorenih aranžmana za autonomiju Bougainvillea, posebno u vezi s ustavom zajamčenim financijskim potporama na koje Vlada Bougainvillea (ABG) ima zakonsko pravo, ali koje je Nacionalna vlada (Papua Nova Gvineja) nije osigurano u skladu s izračunima ABG-a, objašnjava Wolfers.
Rudnik Panguna vidi se u Bougainvilleu, Papua Nova Gvineja, na ovoj satelitskoj fotografiji Planet Labsa koju je primio Reuters 26. rujna 2017. (Reuters) Sukob u Bougainvilleu i želja naroda Bougainvillea za neovisnošću ukorijenjeni su u povijesnoj pljački otoka bogatog resursima koji ima velika nalazišta bakra i nejednake raspodjele bogatstva koja je uslijedila. Nakon otkrića bakra tijekom 1960-ih duboko u Crown Prince Ranges u središtu otoka, australska podružnica rudarskog konglomerata Rio Tinto, Conzinc Rio Tinto, postavila je rudnik Panguna, također poznat kao Rudnik bakra Bougainville, koji drži neke od najveće svjetske rezerve bakra i najveći je otvoreni rudnik bakra na svijetu. Eksploatacija resursa u rudniku Panguna započela je 1972. pod upravljanjem Bougainville Copper Limited, pod kontrolom Conzinc Rio Tinto, a trajala je do 1989. Bougainville Copper Limited je dijelom bila u vlasništvu Conzinc Rio Tinto koja je kontrolirala 56 posto udjela, dok je Vlada Papue Nove Gvineje imala je 20 posto, sve dok Conzinc Rio Tinto nije odustao od svoje kontrole 1989.
Prema različitim izvorima podataka, izvoz bakra izvađenog iz rudnika Panguna značajno je pridonio gospodarstvu Papue Nove Gvineje, a neke brojke procjenjuju njegov doprinos do 45 posto izvoznog prihoda zemlje.
Istraživači kažu da je prosvjede koji su kasnije prerasli u građanski rat započeo lokalni vođa po imenu Francis Ona koji je svjedočio kako se strani interesi upuštaju u opsežnu pljačku autohtonih zemalja. Ona je potom postao vođa Bougainville revolucionarne vojske, secesionističke skupine koja je vodila rat protiv obrambenih snaga Papuanske Nove Gvineje tijekom građanskog rata. Rudnik je stvorio prilike za zapošljavanje ljudi iz Papue Nove Gvineje i Australije koji traže vlastito bogatstvo, što je dovelo do sukoba s mještanima Bougainvillea koji su također prijavili diskriminaciju i rasizam od strane rudarskih radnika stranaca. Rudarske aktivnosti tijekom godina također su uzrokovale ekološku degradaciju zemljišta i vode Bougainvillea.
Isporučena slika prikazuje lokalne stanovnike koji drže transparente i plakate tijekom prosvjeda u bivšem rudarskom pogonu Panguna tvrtke Bougainville Copper Limited (BCL) koji se nalazi na otoku Bougainville u Tihom oceanu, Papua Nova Gvineja, 3. svibnja 2017. Slika snimljena 3. svibnja 2017. (Reuters) Krvavi građanski rat koji je uslijedio rezultirao je smrću tisuća ljudi zajedno s raseljavanjem, bolestima i glađu. Nakon građanskog rata, rudnik Panguna zatvoren je u svibnju 1989., a zaposlenici Bougainville Copper Limiteda su se potpuno povukli do sljedeće godine.
Dugotrajni građanski rat u Bougainvilleu zaustavljen je samo zbog Bougainvilleskog mirovnog sporazuma. Ukratko, referendum nije bio potaknut (ne)zadovoljstvom trenutnim uređenjem autonomije, iako su izbori koji se nude na referendumu i način na koji glasaju Bougainvilleai očito bili pod utjecajem iskustva trenutnih aranžmana autonomije, objašnjava Wolfers.
Što će se najvjerojatnije dogoditi na referendumu?
Papua Gvineja ima mnogo toga za izgubiti ako Bougainville dobije neovisnost, posebno u pogledu pristupa prirodnim resursima Bougainvillea. Međutim, manje poznate posljedice stjecanja neovisnosti Bougainvillea bile bi utjecaj koji bi mogao imati na teritorije Papue Nove Gvineje. Još jedno osjetljivo pitanje su implikacije koje bi konačni ishod referendumskog procesa mogao imati na druge pokrajine u Papui Novoj Gvineji – posebice, ali ne samo, u regiji Otočja – gdje je podrška za veću autonomiju, posebice, i moguću odvojenu neovisnost prilično jak, objašnjava Wolfers.
Prema Wolfersu, među promatračima Bougainvillea i Papue Nove Gvineje postoji konsenzus da će puna neovisnost dobiti vrlo snažnu većinsku podršku. Premda je u tom pogledu važno napomenuti da je prethodni sukob uključivao oružani sukob između Bougainvilleanaca koji su radije ostali s Papuom Novom Gvinejom i pristaša secesije, dodaje Wolfers.
Isporučena slika prikazuje oronulu zgradu u bivšem rudarskom pogonu Panguna tvrtke Bougainville Copper Limited (BCL) koji se nalazi na otoku Bougainville u Tihom oceanu, Papua Nova Gvineja, 2. veljače 2014. (Reuters) Kakav je stav Papue Nove Gvineje o referendumu o neovisnosti?
Sadašnja Nacionalna vlada opredijeljena je za održavanje referenduma. Premijer James Marape javno je rekao da vjeruje da će Papua Nova Gvineja biti jača ako Bougainville ostane dio Papue Nove Gvineje, kaže Wolfers. Komentari premijera Marapea, smatra Wolfers, manje su o Bougainvilleovom doprinosu nacionalnoj ekonomiji, a više o Bougainvillea koji su činili dio obrazovane elite Papue Nove Gvineje, uprave i pridonijeli drugim aspektima javnog života.
Iako se može očekivati da će sadašnja (Papua Nova Gvineja) vlada poštovati proces i rezultat glasovanja, malo je vjerojatnim da će odvojena neovisnost dobiti ogromnu javnu potporu drugdje u Papui Novoj Gvineji i da će se nacionalni parlament jednostavno složiti, kaže Wolfers. Ono što će eventualno uslijediti, prema Wolfersu, su rasprave na više razina o tekućim područjima suradnje. Kao što je uobičajeno u odnosima između bivših kolonijalnih sila i susjednih zemalja s jedne strane i neovisnih država s druge strane. Na primjer, Novi Zeland s Cookovim otocima i Niue.
Isporučena slika prikazuje nekadašnju rudarsku operaciju Panguna tvrtke Bougainville Copper Limited (BCL), uključujući zgrade koje su bile bivša policijska postaja, trpezarija i smještaj rudara na otoku Bougainville u Tihom oceanu, Papua Nova Gvineja, 2. travnja 2017. Slika snimljena veljače 2, 2017. BCL/Handout preko REUTERS-a Što će se dogoditi ako Bougainville ne dobije neovisnost?
Prema Wolfersu, točan opseg opcije veće autonomije tek treba definirati. Trebalo bi pregovarati o jasnim dogovorima kako bi se vladi Bougainvillea osigurala odgovarajuća sredstva, administrativna potpora i kapaciteti za kreiranje politike. Stoga bi daljnje pregovore i dogovore za stalnu suradnju trebalo definirati, dogovoriti i uvesti, objašnjava.
Što je na kocki za Australiju, Kinu, Sjedinjene Države?
Zbog promjene ovlasti, diplomacije i razvoja vojnih i gospodarskih interesa u azijsko-pacifičkom području, referendum u Bougainvilleu imat će posljedice ne samo na neposredne susjede. Stabilnost regije čiji je dio Bougainville jasno je važna za Australiju – a na temelju odnosa s drugim članicama ANZUS-a (Australija, Novi Zeland), sa SAD-om, objašnjava Wolfers. Svakako ima istaknutih bugenvilovaca koji u razvoju odnosa s Kinom vide veliki nerealizirani potencijal.
Glasovanje na referendumu u Bougainvilleu koji počinje 23. studenoga nastavit će se u sljedeća dva tjedna, zbog izazovne prirode terena, kaže Wolfers. Rezultat referenduma, koji će vjerojatno postati poznat kasnije u prosincu, ili će dati svijetu svoju najnoviju naciju ili će predstavljati novi izazov za čelnike Bougainvillea koji će morati osigurati da njihova domovina više ne bude žrtvom sukoba. Nije odmah jasno hoće li rezultati referenduma dovesti do ponovnog otvaranja rudnika bakra Panguna koji je sve započeo. Bilo bi, međutim, u najboljem interesu Bougainvilleanaca, da ovaj put oni imaju pravo glasa u svojoj budućnosti.
Podijelite Sa Svojim Prijateljima:
