Kineska posvećenost klimatskim promjenama: Koliko je značajna za Zemlju i za Indiju?
Predsjednik Xi Jinping obećao je da će Kina do 2060. imati nultu emisiju ugljika i očito je pomaknuo rok za postizanje vrhunca emisija. Koliko su te obveze značajne za planet i Indiju?
Tvornica za preradu ugljena u pokrajini Shanxi. Kina je najveći emiter na svijetu s više od kombiniranih emisija SAD-a, EU-a i Indije. (AP fotografija/datoteka) To je doba godine kada se zemlje počinju pripremati za pregovore na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja završava godinu. Ove godine konferencija se ne održava zbog pandemije.
No prošlog tjedna Kina je dala neočekivanu najavu koja je osigurala da ove sezone neće nedostajati uzbuđenja zbog klimatskih promjena. Govoreći na Općoj skupštini UN-a, kineski predsjednik Xi Jinping dao je dva obećanja koja su bila dobrodošlo iznenađenje za promatrače klimatskih promjena.
Što je Kina objavila?
Prvo, rekao je Xi, Kina će postati neto-nula do 2060. Neto-nula je stanje u kojem se emisije zemlje kompenziraju apsorpcijom i uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere. Apsorpcija se može povećati stvaranjem više ponora ugljika kao što su šume, dok uklanjanje uključuje primjenu tehnologija poput hvatanja i skladištenja ugljika.
Drugo, kineski predsjednik najavio je malu, ali važnu promjenu u kineskom već zacrtanom cilju za postizanje vrhunca svojih emisija, od 2030. do prije 2030. To znači da Kina neće dopustiti da njezine emisije stakleničkih plinova rastu preko te točke. Xi nije precizirao koliko prije 2030. znači, ali se čak i ovoliko vidi kao vrlo pozitivan potez najvećeg svjetskog emitera.
Zašto je net-nula važan cilj?
Posljednjih nekoliko godina vodila se usklađena kampanja kako bi se zemlje, posebno veliki emiteri, obvezali na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Ovo se ponekad naziva stanje nulte neto emisija koje bi zahtijevalo od zemalja da značajno smanjiti svoje emisije, uz povećanje ponora zemljišta ili šuma koji bi apsorbirali emisije koje se događaju. Ako ponori nisu odgovarajući, zemlje se mogu obvezati na implementaciju tehnologija koje fizički uklanjaju ugljični dioksid i druge stakleničke plinove iz atmosfere. Većina takvih tehnologija uklanjanja ugljičnog dioksida još uvijek nije dokazana i iznimno je skupa.
Znanstvenici i grupe za kampanje za klimatske promjene kažu da je globalna neutralnost ugljika do 2050. jedini način da se postigne cilj Pariškog sporazuma o održavanju globalnih temperatura od porasta iznad 2°C u usporedbi s predindustrijskim vremenima. Prema trenutnoj stopi emisija, svijet je na putu ka porastu temperature za 3° do 4°C do 2100. godine.
Ekspresno objašnjenoje sada uključenTelegram. Klik ovdje da se pridružite našem kanalu (@ieexplained) i budite u toku s najnovijim
Koliko je značajna predanost Kine?
Kina je najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Na njega otpada gotovo 30% globalnih emisija, više od kombiniranih emisija u Sjedinjenim Državama, Europskoj uniji i Indiji, trima sljedećim najvećim emiterima. Natjerati Kinu da se posveti net-zero cilju, čak i ako je to 10 godina kasnije od onoga što svi imaju na umu, veliki je napredak, pogotovo jer se zemlje oklijevaju obvezati na takve dugoročne obveze.
Do sada je Europska unija bila jedini veliki emiter koji se obvezao na status neto nulte emisije do 2050. Više od 70 drugih zemalja također je preuzelo slične obveze, ali većina njih ima relativno niske emisije zbog čega njihova neto nula emisija status ne bi uvelike pomogao stvarnosti planeta. Pravi teškaši čije su klimatske akcije ključne za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma su velika četvorka - Kina, SAD, Europska unija i Indija - koji zajedno čine više od polovice globalnih emisija, a slijede ih zemlje poput Rusije, Brazila, Južna Afrika, Japan i Australija.
Tjedan dana ranije, Južna Afrika je objavila svoju namjeru da postane ugljično neutralna do 2050., ali druge zemlje su se suzdržavale. Sjedinjene Države, pod administracijom Donalda Trumpa, izašle su iz Pariškog sporazuma i čak ne vjeruju u te ciljeve.
Xi Jinping, predsjednik Kine, govori na Općoj skupštini UN-a u četvrtak, 1. listopada 2020., u New Yorku. (Eskinder Debebe/UN fotografija putem AP-a) Koja je predanost Indije?
Indija se odupirala pritiscima da preuzme dugoročnu obvezu, navodeći činjenicu da razvijene zemlje u potpunosti nisu ispunile svoja prošla obećanja i da nikada nisu ispunile obveze koje su preuzele ranije. Indija također tvrdi da su mjere za klimatske promjene koje je poduzela, u relativnom smislu, daleko snažnije od onih u razvijenim zemljama.
Kina je do sada iznosila više-manje slične argumente kao Indija. Dvije zemlje su kroz povijest igrale zajedno u pregovorima o klimatskim promjenama, iako su se u posljednjih nekoliko desetljeća pojavile velike razlike u njihovim emisijama i statusu razvoja.
Stoga je kineska odluka velika prilika za uspjeh Pariškog sporazuma. Prema Climate Action Trackeru, globalnoj skupini koja nudi znanstvenu analizu akcija koje poduzimaju zemlje, kineski cilj, ako se ostvari, smanjio bi projekcije globalnog zatopljenja za 2100. za oko 0,2° do 0,3°C, što je najutjecajnija pojedinačna akcija ikada poduzeta od strane bilo koje zemlje.
Dakle, koje su implikacije predanosti Kine za Indiju?
Naravno, očekuje se da će kineska objava povećati pritisak na Indiju da slijedi njihov primjer i pristane na neku dugoročnu obvezu čak i ako to nije bio cilj za 2050. neto-nula. To je nešto što Indija vjerojatno neće učiniti.
To je pogrešna vrsta zahtjeva koji nam se postavlja. Zapravo, ako pogledate obećanja koja su data Pariškim sporazumom, Indija je jedina zemlja G20 čije su akcije na pravom putu da ispune cilj od 2°. Ostale razvijene zemlje zapravo moraju uložiti napore prema svijetu od 1,5°, ali ne uspijevaju učiniti dovoljno da ispune cilj od 2°. Dakle, da, došlo bi do pojačanog pritiska i morat ćemo se nositi s tim. Ali to je nepravedan zahtjev i morat ćemo mu se oduprijeti kao što smo cijelo vrijeme činili, rekao je Ajay Mathur, voditelj The Energy and Resources Institute iz Delhija.
Mathurovu tvrdnju potvrđuje i Climate Action Tracker, koji čini indijske akcije kompatibilnim s 2°C, dok su trenutni napori SAD-a, Kine, pa čak i Europske unije, klasificirani kao nedostatni.
Ranije ove godine Indija je bila u procesu formuliranja dugoročne klimatske politike za sebe, ali čini se da je taj napor od sada odložen.
Još jedna nuspojava kineske odluke mogla bi biti povećana divergencija u stavovima Indije i Kine u pregovorima o klimi. Kina bi sada mogla imati manje razloga da se pridruži Indiji kao zemlji u razvoju.
Ovaj se članak prvi put pojavio u tiskanom izdanju 3. listopada 2020. pod naslovom 'Kineska klimatska obveza'.
Podijelite Sa Svojim Prijateljima:
