Objašnjeno: Zašto siromašni u Indiji ostaju siromašni

U Indiji bi bilo potrebno 7 generacija da član siromašne obitelji ostvari prosječan prihod, prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj društvenoj mobilnosti.

Prema izvješću, nordijska gospodarstva poput Danske i Finske nalaze se na vrhu ljestvice socijalne mobilnosti, dok su zemlje poput Indije, Pakistana, Bangladeša i Južne Afrike na dnu.

Svjetski ekonomski forum, koji organizira dobro poznato godišnje okupljanje najutjecajnijih svjetskih poslovnih i političkih donositelja odluka u skijaškom odmaralištu Davos (Švicarska), objavio je svoj prvi Izvješće o globalnoj društvenoj mobilnosti , što je Indiju svrstalo na nisko 72. mjesto od 82 profilirane zemlje.

Prema izvješću, nordijska gospodarstva poput Danske i Finske nalaze se na vrhu ljestvice socijalne mobilnosti, dok su zemlje poput Indije, Pakistana, Bangladeša i Južne Afrike na dnu (vidi tablicu 1).

Tablica 1: WEF-ova ljestvica globalne društvene mobilnosti

Kakav je kontekst ovog izvješća?

Unatoč brzom globalnom rastu, nejednakosti rastu diljem svijeta. Porast nejednakosti ne samo da je stvorio ogromne društvene nemire, već je i negativno utjecao na globalni konsenzus o vrsti ekonomske politike koju zemlje slijede.

Dobar primjer za to je porast trgovinskog protekcionizma diljem svijeta u posljednjih nekoliko godina. Bilo da se radi o Sjedinjenim Državama ili Ujedinjenom Kraljevstvu, dvojici najvatrenijih zagovornika globalizacije i trgovinske otvorenosti, nekoliko je zemalja počelo gledati prema unutra u nadi da će veći trgovinski protekcionizam pomoći ublažiti strahove i strepnje domaćih radnika.

Što je društvena mobilnost?

Obično se nejednakosti mjere u terminima dohotka. I ova mjera je ocijenjena neadekvatnom. Kako se navodi u izvješću, postoje mnoge situacije u kojima, unatoč visokoj razini apsolutne mobilnosti dohotka, relativna socijalna mobilnost ostaje niska. Na primjer, u gospodarstvima kao što su Kina i Indija, gospodarski rast može podići cijelo stanovništvo u smislu apsolutnog dohotka, ali status pojedinca u društvu u odnosu na druge ostaje isti.

U izvješću se navodi: Pojam relativne socijalne mobilnosti uže je povezan s društvenim i ekonomskim statusom pojedinca u odnosu na roditelje. U zemlji s društvom sa savršenom relativnom mobilnošću, dijete rođeno u obitelji s niskim primanjima imalo bi jednake šanse da zaradi visoke prihode kao i dijete rođeno roditeljima koji zarađuju visoke prihode.

Dakle, pojam društvene mobilnosti mnogo je širi od gledanja samo na nejednakost dohotka. Obuhvaća nekoliko briga kao što su:

• Intrageneracijska mobilnost: Sposobnost pojedinca da se kreće između društveno-ekonomskih klasa tijekom vlastitog života.
• Međugeneracijska mobilnost: Sposobnost obiteljske grupe da se kreće gore ili dolje na socio-ekonomskoj ljestvici kroz raspon jedne ili više generacija.
• Apsolutna mobilnost prihoda: Sposobnost pojedinca da zarađuje, u stvarnom smislu, koliko ili više od svojih roditelja u istoj dobi.
• Apsolutna obrazovna mobilnost: Sposobnost pojedinca da postigne višu razinu obrazovanja od svojih roditelja.
• Relativna mobilnost prihoda: Koliki dio prihoda pojedinca određuje prihod njegovih roditelja.
• Relativna obrazovna mobilnost: Koliko je obrazovno postignuće pojedinca određeno obrazovanjem njegovih roditelja.

Zašto je društvena mobilnost važna?

Istraživanja su pokazala da u zemljama s visokim dohotkom, od 1990-ih, postoji stagnacija i na dnu i na vrhu distribucije dohotka – fenomen koji stručnjaci za socijalnu mobilnost opisuju kao „ljepljive podove” i „ljepljive stropove”. Drugim riječima, koliko se pojedinac može napredovati u društvu uvelike određuje hoće li se on nalaziti bliže pragu prihoda (ili siromašan) ili plafonu (ili bogat). Na primjer, u Danskoj ili Finskoj (koje su na najvišem mjestu u indeksu socijalne mobilnosti), ako roditelj osobe A zarađuje 100% više od osobe Z, procjenjuje se da je utjecaj na budući prihod osobe A oko 15%, ali u SAD-u utjecaj je daleko veći – oko 50% – au Kini je utjecaj još veći – otprilike 60%.

Razine društvene mobilnosti nam, dakle, mogu pomoći da razumijemo i brzinu – to jest, koliko je vremena potrebno pojedincima na dnu ljestvice da sustignu one na vrhu – i intenzitet – to jest, koliko je koraka potrebno da bi se pojedinac u određenom razdoblju kretao na ljestvici – društvene mobilnosti. Kao što je prikazano u tablici 2, bilo bi potrebno nevjerovatnih 7 generacija da se netko rođen u obitelji s niskim primanjima u Indiji približi srednjoj razini prihoda; u Danskoj bi bile potrebne samo 2 generacije.

Tablica 2: Mobilnost prihoda među generacijama

Istraživanja također pokazuju da zemlje s visokom razinom relativne socijalne mobilnosti – poput Finske, Norveške ili Danske – pokazuju nižu razinu nejednakosti dohotka.

S druge strane, zemlje s niskom relativnom društvenom mobilnošću – kao što su Indija, Južna Afrika ili Brazil – također pokazuju visoku razinu ekonomske nejednakosti.

Zato je važno da zemlje poput Indije povećaju društvenu mobilnost.

Dakle, kako se izračunava socijalna mobilnost?

Indeks globalne društvene mobilnosti WEF-a procjenjuje 82 gospodarstva na 10 stupova raspoređenih u sljedećih pet ključnih dimenzija društvene mobilnosti:

1. Zdravlje;
2. Obrazovanje (pristup, kvaliteta i jednakost, cjeloživotno učenje);
3. Tehnologija;
4. Rad (prilike, plaće, uvjeti);
5. Zaštita i institucije (socijalna zaštita i inkluzivne ustanove).

Kako se Indija pokazala na svakom od 10 stupova društvene mobilnosti?

Ukupni rang Indije je loš 76 od 82 zemlje koje se razmatraju. Stoga ne treba čuditi da je Indija nisko rangirana i po pojedinačnim parametrima.

Tablica 3 u nastavku daje detaljan razlaz.

Tablica 3: Gdje se Indija nalazi na 10 stupova društvene mobilnosti

Podijelite Sa Svojim Prijateljima: