Gautam Mukhopadhaya: 'SAD nisu ulagale u institucije afganistanske demokracije, u trgovinu, pa čak ni u svoju vojsku'
Što je dovelo do poraza Amerike u Afganistanu i povratka Talibana nakon 20 godina, dominantnijih nego ikada prije? Što je Indija dobila ili izgubila svojim tamošnjim financijskim, strateškim i političkim ulaganjima?

Što je dovelo do poraza Amerike u Afganistanu i povratka Talibana nakon 20 godina, dominantnijih nego ikada prije? Što je Indija dobila ili izgubila svojim tamošnjim financijskim, strateškim i političkim ulaganjima? Gautam Mukhopadhaya, bivši veleposlanik u Kabulu, objašnjava. Montirani ulomci i cijeli video iz razgovora prošlog mjeseca, prije nego što su Amerikanci konačno otišli.
O tome gdje su SAD podbacile protiv Talibana:
Neuspjeh je bio na samom početku. Amerikanci su bili jasni da su intervenirali kako bi eliminirali Al-Qaedu i međunarodni terorizam. Da budemo pošteni, nisu rekli da su tamo da oslobode Afganistance od Talibana. Ali trebalo im je 10 godina da uopće pronađu Osamu bin Ladena i zapravo dođu do faze u kojoj se teoretski može reći da je Al-Qaeda eliminirana.
Ali su se također suočili licem u lice sa stvarnošću da je prisutnost al-Qaide proizašla iz radikalizma koji je promoviran i izvezen iz Pakistana. U drugoj fazi [nakon rata u Iraku], američka vojna prisutnost u Afganistanu prešla je s protuterorizma na protupobunjenička. Budući da je početak rata ležao u Pakistanu, Obama je dao mandat 'Af-Pak' za Richarda Holbrookea. Prije Obame, Bush je shvatio da je Pakistan temeljni uzrok problema, a Trump je u svojoj strategiji za Južnu Aziju iz kolovoza 2017. došao do istog zaključka. On je posebno i vrlo snažno nazvao Pakistan, ali iz nekog razloga nijedna američka administracija nije uspjela slijediti logiku tog otkrića do njegovog zaključka upotrebom prisilne diplomacije. Godinama je predsjednik (Hamid) Karzai molio Amerikance: Zašto se borite u Afganistanu, rat zapravo počinje iz Pakistana.
Također, dok su SAD trošile novac na ratne napore i na medije, civilno društvo, žene i mnoge druge stvari, nisu ulagale u Afganistan. Znali su da Afganistan ima mineralno bogatstvo vrijedno 3 bilijuna dolara, ali u njega nije bilo niti jednog ulaganja. Amerikanci nisu ulagali čak ni u demokraciju, u institucije demokracije; nisu ulagali u trgovinu. Da su htjeli ulagati u trgovinu, mogli su potaknuti Pakistan da otvori dvosmjernu tranzitnu trgovinu između Indije i Afganistana preko Pakistana. Potrošili su puno novca, ali taj je novac otišao u preljev velikog broja američkih i afganistanskih poduzetnika, oportunista, moćnih posrednika.
Problem su pogoršale mnoge druge stvari; Spomenut ću jednu bitnu točku. Otprilike 2018., kada je Trumpova administracija prvi put posegnula za izravnim pregovorima s talibanima, mislim da su shvatili da su nakon 20 godina rata protiv terorizma zapravo osigurali neto sigurnost za svoje glavne strateške suparnike — Kinu, Rusiju i Iran — u toj regiji. Razlog je bio taj što o Afganistanu nikada nisu razmišljali u smislu njegove strateške važnosti; protraćili su prilike koje su mogli iskoristiti kako za razvoj Afganistana tako i za veću stabilizaciju regije. I tako su rekli, mi se izvlačimo, ova vlast je korumpirana itd.; sad je li građanski rat ili što već, to je tvoja glavobolja. Sve su sveli - srednjeazijske republike, Indiju, same Afganistance - samo na kolateralnu štetu.
|Usred gospodarskih previranja, talibani su očekivali da će službeno objaviti novu vladu
Moglo bi postojati i drugo tumačenje - da su Amerikanci namjerno omogućili povratak Talibana kako bi destabilizirali regiju za svoje strateške suparnike. Na prvi pogled, čini se zbunjujućim da bi SAD trebale pokušati obuzdati Kinu svugdje drugdje, ali im dati virtualni strateški prolaz u središnjoj Aziji... Ovdje samo pretpostavljam, ali moguće je da im nisu dali strateški prolaz , zapravo, pokušavali su ih namamiti, baš kao što su namamili Sovjete, u Afganistan. Nova zamka za medvjede, ovaj put za Kineze.
| Hoće li vanjska politika SAD-a nakon Afganistana preusmjeriti fokus na jugoistočnu Aziju?
O tome jesu li talibani i demokracija nekompatibilni:
Talibani su bili 100-postotni pakistanski projekt koji je započeo 1994. i koji sada imaju 27 godina. Prošli su mutaciju nakon što su poraženi 2001. godine i preselili se u Pakistan. Pokupili su ih i dotjerali u medrese povezane s izbjegličkim kampovima u Pakistanu koje su vodili ekstremni deobandi ili vehabijski mule. U toj regiji postoje stotine medresa, tako da bi netko od, recimo, 5 ili 6 ili 10 godina [tada], još uvijek bio u dobi za borbu [sada]. Ovi studenti su također osigurali bazen za bombaše samoubojice, a za svakog bombaša koji se zapravo raznio, postojala je velika grupa za podršku, počevši od novačenja preko obuke, ispiranja mozga do logistike...
Pakistanski plan bio je stvoriti izbornu jedinicu Afganistanaca koja bi učinkovito izbrisala afganistanski i paštunski identitet ljudi koji su odrasli u izbjegličkim kampovima i potopila ga u veći panislamski identitet pod emiratom ili kalifatom. Kada je došlo do izbora između Afganistana i emirata, talibani bi se odlučili za emirat. Da su stvarno imali Afganistan u srcu, mogli su sklopiti mir s Afganistancima — ali zapravo, njihov je bio rat protiv drugih Afganistanaca koji nisu mislili kao oni, koji nisu prihvatili emirat i koji su još uvijek mislili u smislu afganistanski nacionalni identitet.
| Poglavlje ISIS-a u Afganistanu i terenski rat s talibanimaAko često koristite riječ demokracija, ljudi o njoj misle kao o zapadnom nametanju. Zapravo, demokracija je kod za suživot i slobodu i prava. Nije bitan oblik demokracije; ono što čini je duh slobode i prava koji je ugrađen u demokratski projekt. Afganistanci su u posljednjih 20 godina pokazali da su bez premca u želji za tom slobodom i tim pravima. Od posljednjih 40 godina [rata u Afganistanu], posljednjih 20 čini jedino razdoblje u kojem nije bilo neto izvoza izbjeglica iz Afganistana. Zapravo, afganistanski iseljenici su se vratili, i odrasla je nova generacija koja zapravo nije vidjela borbe i rat.

O izboru Indije da ne razgovara s talibanima i da li bi to trebala učiniti sada - a možda i pokušati doći do Pakistana:
Indija je postupila ispravno što je možda uspostavila diskretan, zakulisni kontakt s talibanima, možda nekim elementima, pojedincima ili frakcijom. Afganistanski narod i vlada definitivno nisu bili baš oduševljeni, pa da ste vi (Indija) razgovarali s talibanima, to bi moralo biti u kontekstu mirovnog procesa, kada smo bili zastupljeni na pregovorima u Dohi, a posebno kada je unutar -Počeli su pregovori o Afganistanu. Ali razgovor o sklapanju dogovora iza leđa Afganistanaca, kao što je to učinila svaka druga zemlja, bio bi izdaja afganistanskog naroda koji se suprotstavljao talibanima i koji je zapravo činio većinu u zemlji, za vaše sebične interese. Ne možete samo tako zamijeniti talibanima generaciju kojoj ste pomogli školovati, njegovati i podržavati posljednjih 25 godina.
|Indija i talibani uspostavljaju prvi službeni kontakt nakon što su posljednji američki vojnici napustili Afganistan
Također, ako mislite da bi posezanjem za talibanima pridobili strateškog prijatelja protiv Pakistana, zavaravamo se. Ovo je stara veza , pa čak i ako se mnogim talibanima to ne sviđa, ne mogu puno učiniti; vrlo su čvrsto u kandži Pakistanaca. Što je još važnije, Indija, možda najvažniji povijesni partner Afganistana, dala bi legitimitet Talibanima i, u tom procesu, izdala generaciju koja je željela slobode.
Back-channel veze postoje i mislim da su uvježbane tijekom evakuacije kako bismo mogli doći do zračne luke [iz Veleposlanstva]. Također mislim da će sada doći vrijeme za korištenje te kartice. Moramo vidjeti kakvu će vladu napraviti, je li tranzicijska, je li inkluzivna; vidjet ćemo imaju li frakcije svoja trvenja; tko može ili želi doći do nas; tko nam se može obratiti; može li se ISI-jeva kontrola razrijediti - sada je vrijeme za igranje te igre.
O tome možemo li surađivati s Pakistanom u suočavanju s talibanima — mislim da se za sada čini vrlo teškim s obzirom na cjelokupno stanje naših odnosa. Čak i kada su stvari bile puno bolje, recimo dok sam bio veleposlanik u Kabulu od 2010. do 13., Pakistanci bi često govorili da trebate razgovarati s nama o Afganistanu, a mi bismo rekli da smo spremni, ali oni to nikada ne bi prihvatili… Zanimalo ih je samo bodovanje.

O unutarnjem otporu talibanima:
Spontani otpor koji smo vidjeli [je] izuzetno dirljiv; prkosni prosvjedi s transparentima žena koje odbacuju vlast talibana... 19. kolovoza bila je godišnjica afganistanske neovisnosti, a u Kabulu su bile duge procesije s afganistanskom zastavom. U mjestima kao što su Kunar, Asadabad, Khost i Jalalabad, kao i u nepaštunskim područjima, ovi prosvjedi zastave su zahvatili.
Mislim da otpor neće biti samo među Pandžširima, Tadžicima i možda drugim etničkim skupinama, već postoji odbojnost prema vladavini talibana čak i među Paštunima, koji čine većinu među Talibanima. Postojala je neka vrsta otpora u Heratu od strane Ismaila Khana, a na području Mazara od strane (uzbekistanskog) generala Dostuma i (tadžičkog) Atta Noora. Mislim da su one prekinute dijelom zbog brzine predaje (vlade Ashrafa Ghanija), a dijelom zato što su šaputane upute došle vojnim jedinicama da se ne bore jer je dogovor bio u izradi.
| Kako je droga financirala 20-godišnji rat Talibana sa SAD-omJedan od razloga zašto su Afganistanci uglavnom pokleknuli bio je umor od rata i terorizma, svojevrsna rezignacija; potpuni prekid veze s vladom, osjećaj nemoći. I stoga, kada su vidjeli talibane u određenom vremenskom razdoblju... postojao je masivni propagandni rat, svojevrsni psihološki rat koji je prenio sliku nepobjedivosti i neizbježnosti, i tako kao odgovor, i vidjevši da afganistanske snage zapravo ne stavljaju u borbi, velika većina (ljudi) je prihvatila preokret...
Moramo paziti da li se talibani zapravo ponašaju onako kako su slali poruke, prenoseći osjećaj amnestije i odgovornosti. Na terenu se to ne vidi, talibanski borci hodaju s popisima, ljudi su identificirani kao za ili protiv njih; Mislim da postoje strahovi i od ljudi koji su usko povezani s Indijom. U međuvremenu, postoji i nedostatak novca, postoji potreba za pronalaženjem namirnica za svakodnevni život, a postoji i potencijalna humanitarna katastrofa koju treba riješiti. Kada su talibani preuzeli carinske i granične punktove, na neki su način natjerali zemlje s druge strane, iz praktičnih razloga, da se s njima obračunaju. Blokirajući put prema zračnoj luci, natjerali su sve one koji su bili u Kabulu na pregovore s njima. Iskoristili su svoju prisutnost na terenu kako bi natjerali međunarodnu zajednicu da se pozabavi njima, a to će se odnositi i na humanitarno pitanje.
Pitanja publike
Zašto je 300.000 afganistanskih vojnika koje su Amerikanci obučavali 20 godina, pokleknulo?
Mnogo se radi o afganistanskoj vojsci od 300.000-350.000 vojnika, ali Amerikanci su ulagali samo u protuterorističke kapacitete; nikada nisu stvorili vojsku koja je bila sposobna braniti granice ili držati teritorij, a nisu im pružili topništvo, oklop, logistiku, mobilnost, inženjering i komunikacijske vještine. Upitno je da li je ta vojska imala čak 300 000 ljudi. Bilo je i drugih pitanja - pitanja vojnih imenovanja i starih etničkih suparništva, itd.
| Talibansko preuzimanje vlasti postavlja pitanja o budućnosti etničkih skupina, posebice manjinaIndija se krivo kladila; treba li u potpunosti revidirati svoju politiku prema Afganistanu?
Kladili smo se na progresivni Afganistan i dobili smo dividende u posljednjih 25 godina. Naglom zamjenom konja nećete biti ni ovdje ni tamo, a mijenjat ćete pticu u ruci za dvoje u neprijateljskom grmu. Nadali smo se da će demokracija biti protuotrov za ekstremizam. Način na koji se demokracija prakticirala u Afganistanu nije dovela do toga — ali smo dali sve od sebe da ponovno oživimo odnos ljudi prema ljudima. Karzai je govorio da jedan dolar iz Indije vrijedi stotinu iz SAD-a.
Transkribirao Mehr Gill
bilten| Kliknite da biste dobili najbolja objašnjenja dana u svoju pristiglu poštu
Podijelite Sa Svojim Prijateljima: