Ghalib je uvijek bio u dugovima jer je živio iznad svojih mogućnosti: Mehr Afshan Farooqi
U intervjuu za indianexpress.com, Farooqi govori o tome što ju je privuklo Ghalibu, izazovima s kojima se suočila u otkrivanju priče koja je već jedva poznata i što je dobila u tom procesu.
Njezino opsežno istraživanje natjeralo ju je da napiše dvije knjige o Ghalibu. Mirza Ghalib zauzima jedinstvenu poziciju u sadašnjem diskursu. Za razliku od drugih pjesnika koji su s vremenom stekli važnost, Ghalib je stekao slavu. Njegove pjesme neprestano lebde na društvenim mrežama. Antički patos ugrađen u njegove riječi neprestano se prilagođava suvremenoj bijedi. Učestalost kojom se to čini toliko je brza i nasumična da se kontekst njegovih riječi ponekad gubi u prijelazu. Rezultirajući misterij koji okružuje njegovu poeziju i život nehotice je učvrstio njegov status fenomena pop kulture, možda čak i bez istinskog shvaćanja dubine njegove vizije.
U knjizi Ghalib: Divljina na mom pragu , autor Mehr Afshan Farooqi gleda dalje od ovog pridjeva na koji je pjesnik sveden. Čineći to, ona izrađuje biografiju koja se nagrađuje koristeći njegova pisma i rana izdanja njegovih djela kao stupove.
Pogledajte ovu objavu na InstagramuObjava koju dijeli Mirza Ghalib Safar (mirza__ghalib)
U intervjuu s indianexpress.com , Farooqi govori o tome što ju je privuklo Ghalibu, izazovima s kojima se suočila u otkrivanju priče koja je već jedva poznata i što je dobila u tom procesu.
Ulomci.
Zašto ste htjeli napisati biografiju o Ghalibu?
Povijest književnosti je moj predmet istraživanja. Ghalib je živio na raskrižju povijesti. Rođen je u doba kada se britanska kolonijalna moć uspostavila u mnogim dijelovima Indije. Njegov otac je bio zaposlen kod Raje iz Alwara, a djed po majci bio je zapovjednik Britanaca u Agri. Tako je odrastao u eklektičnom domaćinstvu. Ghalib je također doživio da svjedoči pobuni 1857. i njezinim posljedicama. Britanski utjecaj doveo je do mnogih promjena u načinu na koji je književnost percipirana i konzumirana.
Inspirirala me je studija Altafa Husaina Halija o Ghalibu, Yadgar-e Ghalib (Memorijal Ghalibu, 1897.). Halijev Yadgar-e Ghalib nešto je slično biografiji s dobrom mješavinom književne kritike ili ocjene Ghalibove poezije. Moja knjiga je holistički pristup Ghalibu. Želio sam ispitati pitanja vezana uz njegovu kreativnu putanju. Zašto je prešao na pisanje na perzijskom? Zašto je toliko uređivao svoj urdu Divan? Kakva je bila Ghalibova slika o sebi?
Knjiga je i dokaz istraživanja i strasti. Koliko je bilo teško to učiniti?
Knjigu je bilo vrlo izazovno napisati jer sam imao toliko materijala. Na kraju sam odlučio napisati dvije knjige. Radim na završetku drugog. Kad sam započeo svoje istraživanje, ophrvala su me pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Da bih pronašao odgovore, morao sam dodatno istražiti. Nastavio sam kopati sve dublje i dublje. Otkrio sam da ne mogu pisati o Ghalibu samo kao o urdu pjesniku jer je njegov perzijski korpus pet puta veći od njegovog urdu! Moj perzijski je bio zahrđao. Čak je i čitanje, a zatim prevođenje Ghalibovog složenog indoperzijskog jezika zahtijevalo posebnu obuku i naporan rad. Moj otac Shamsur Rahman Faruqi mi je pomogao u teškim prolazima. Bio je nevjerojatno strpljiv. Ići naprijed-natrag između engleskog, urdu i perzijskog jezika bio je pravi zadatak. Robovao sam svojim prijevodima. Bio sam oduševljen kada se rečenica dobro pročitala na engleskom.
Postoji mnogo načina za proučavanje života i djela pjesnika poznatog kao Ghalib, kaže autor. (Izvor: Amazon.in) Što je najviše isplatilo u istraživanju Ghaliba?
Jedan veliki trenutak bio je držanje u rukama rukopisa Ghalibovog urdu divana iz 1821. (poznatog kao Nuskhah-e Hamiddiyah). Rukopis je nestao 1947. u haosu podjele. Ponovno se pojavio u prodavaču antikviteta u Londonu 2015. Osoba koja ga je htjela kupiti donijela ju je u Charlottesville kako bih je potvrdio. Na još jednom od mojih istraživačkih putovanja pronašao sam prvo izdanje Ghalibovog urdu divana (1841.). Slično, Ghalibov najraniji divan iz 1816., rukopis Ghalibove vlastite ruke koji je također nestao, ponovno je pronađen. Priče sam ispričao u svojoj knjizi.
Možete li smisliti način da se ispravi biografija nekoga čija je osobnost obavijena teorijama?
Pa, postoji mnogo načina za proučavanje života i djela pjesnika poznatog kao Ghalib. Imamo Ghalib, život i pisma Ralpha Russella i Khurshidula Islama (1994.); tu je Ghalib: The Man, The Times Pavana Kumara Varme (1989). Postoje stotine knjiga o Ghalibu na urdu. Zapravo, bibliografija o Ghalibu ima više od četiri stotine stranica. Većina radova je o poteškoćama čitanja Ghaliba. Mislim da ne postoje teorije o njegovoj osobnosti osim priča o njegovim rivalstvima sa suvremenim pjesnicima, posebice Zauqom.
Nagađa se da je njegov brak bio nesretan, ali to je neutemeljeno. Da, njegov brak s kćeri Navaba nije donio bogatstvo i utjehu kakvu je očekivao. Uvijek je bio u dugovima jer je živio iznad svojih mogućnosti. Ali za života je postao poznat i vrlo cijenjen i imao je najveći broj shagirds ili učenici povezani s pjesnikom.
Na čemu trenutno radite?
Trenutno radim na svojoj drugoj knjizi o Ghalibu. Ova knjiga je komentar odabranih gazala iz Ghalibovih takozvanih odbačenih stihova. U svom uvodu ulazim u dinamiku selekcije. Također sam ispitao kako su raspoređeni divani i kako poredak stihova u gazalu stvara osjećaj jedinstva tema.
Podijelite Sa Svojim Prijateljima:
