Objašnjene ideje: Zašto bi uspon Kine mogao značiti kraj azijskog stoljeća

C Raja Mohan kaže da kineske hegemonističke ambicije, da je postala mnogo moćnija od svojih susjeda, znače da je fokus Pekinga sada na izgradnji kineskog stoljeća.

Kineski predsjednik Xi Jinping. Za Xija, azijsko jedinstvo znači natjerati susjede Pekinga da pristanu na regionalni primat Kine, piše C Raja Mohan. (Foto Bloomberga: Andrey Rudakov)

Kina je nekada govorila o azijskom stoljeću. Njegov trenutni fokus je na izgradnji kineskog stoljeća. Ali C Raja Mohan , ravnatelj Instituta za južnoazijske studije Nacionalnog sveučilišta u Singapuru i suradnik za međunarodne poslove za ovu web stranicu , podsjeća čitatelje da će produbljivanje sukoba između Indije i Kine sigurno zakomplicirati izglede za azijsko stoljeće, kao i za kinesko stoljeće.

Ali upozorava: Kako Kina privilegira nacionalizam, sigurno će natjerati svoje azijske susjede da učine isto.

Ideja azijskog jedinstva bila je među mnogim transcendentalnim političkim pojmovima koji su se pojavili u kasnom 19. i početkom 20. stoljeća dok su se istočne civilizacije borile da se ponovno otkriju usred dominacije Zapada.

Sadašnji predsjednik Kine Xi Jinping nastavlja govoriti o azijskom jedinstvu. Ali za sasvim drugu svrhu. Za Denga je azijsko jedinstvo bilo središnje u njegovoj strategiji obnove Kine. Kod kuće je bio odlučan da izliječi ožiljke od Maovog puštanja krvi ispod Kulturna revolucija koji je trajao od sredine 1960-ih do 1970-ih. Deng je također stao na kraj Maovom vanjskom avanturizmu koji je destabilizirao susjedne države u ime promicanja revolucije... Deng je s pravom vidio mir na svojim granicama i suradnju s ostatkom svijeta kao preduvjet za modernizaciju Kine, kaže on.

Xi ima sasvim drugačiji cilj. On vodi zemlju koja se pojavila kao velika sila, zahvaljujući sveobuhvatnim reformama pod Dengom. Za Xija, azijsko jedinstvo znači navesti susjede Pekinga da pristanu na regionalni primat Kine.

(Ekspresna ilustracija: C R Sasikumar)

Međutim, Raja Mohan ističe , u nesretnom je paradoksu da je fenomenalni uspon Kine mogao stvoriti same uvjete za propast azijskog stoljeća. To što je Kina postala daleko moćnija od svih svojih azijskih susjeda znači da Peking više ne vidi potrebu za izazivanjem azijskog jedinstva.

Ali ako moćni nacionalizam tjera Kinu da traži više teritorija od svojih susjeda i dominira regijom, jednako intenzivne nacionalističke snage u Aziji će reagirati na asertivnu politiku KPK, tvrdi on.

Svakako, Indija koja je manja po ekonomskoj veličini od Kine platit će cijenu što je prva izazvala kinesko stoljeće. Ali Delhi je možda dovoljno jak da izvuče trošak iz Pekinga koji odbacuje ogromnu moć nacionalističkog osjećaja koje KPK oslobađa u kineskom susjedstvu, zaključuje on.

Podijelite Sa Svojim Prijateljima: