Objašnjeno: Vremenska traka američkog rata u Afganistanu

Dok se Sjedinjene Države spremaju okončati svoj najdulji rat, evo vremenske trake američkog rata u Afganistanu.

Američki predsjednik Joe Biden najavio je u srijedu da će biti povlačeći sve preostale borbene postrojbe iz Afganistana do 11. rujna, čime je okončan najdugovječniji rat u američkoj povijesti. Uklanjanje oko 3.000 američkih vojnika poklapa se s 20. obljetnicom terorističkih napada 11. rujna, koji su potaknuli početnu američku invaziju na Afganistan.

Vrijeme je da se okonča najduži rat u Americi. Vrijeme je da se američke trupe vrate kući, rekao je Biden u televizijskom obraćanju. Sada sam četvrti američki predsjednik koji predsjedava nazočnošću američkih trupa u Afganistanu. Dva republikanca. Dva demokrata. Ovu odgovornost neću prebacivati ​​na petog.

U posljednja dva desetljeća, američka vojska izgubila je više od 2300 vojnika, desetke tisuća je ranjeno, nebrojeni životi Afganistana su izgubljeni, a procjenjuje se da je potrošeno oko 2 bilijuna dolara novca poreznih obveznika, navodi CNN.

Dok se Sjedinjene Države spremaju okončati svoj najduži rat, evo vremenske trake američkog rata u Afganistanu

11. rujna 2001.: Operativci Al-Qaede oteli su četiri komercijalna zrakoplova i srušili ih u Svjetski trgovački centar u New Yorku i Pentagon u Washingtonu. Četvrti zrakoplov sletio je u polje u Pennsylvaniji. Ubijeno je gotovo 3.000 ljudi. Ubrzo nakon toga, Osama bin Laden, vođa islamističke terorističke skupine, identificiran je kao čovjek koji stoji iza napada.

18. rujna 2001.: Talibani, regionalna islamska politička i vojna sila koja upravlja Afganistanom, štitila je Bin Ladena i odbila ga predati Sjedinjenim Državama. Kao odgovor, tadašnji američki predsjednik George W Bush potpisao je zakon o odobrenju za korištenje vojne sile (AUMF). Prema ovom zakonu, zemlja bi mogla upotrijebiti silu protiv nacija, organizacija ili osoba koje stoje iza napada 11. rujna, odnosno Al-Qaide i Talibana. Tijekom godina, AUMF je korišten kao pravno obrazloženje za odluku SAD-a da napadne Afganistan i upotrijebi silu protiv Al-Qaide i njenih suradnika, kako na bojnom polju tako i izvan njega.

7. listopada 2001.: Američke i britanske snage zajednički pokreću napade na Afganistan koji kontroliraju talibani. Ovo je bila početna salva u američkom predloženom ratu protiv terorizma. Misija, nazvana 'Operacija Trajna sloboda', započela je nizom zračnih napada koji su uspjeli ublažiti obranu talibana. Nakon toga, brojne američke specijalne snage, Sjeverni savez i etničke paštunske anti-talibanske snage pružile su podršku na terenu.

studeni 2001.: Talibanske snage počele su se raspadati i povlačiti iz nekoliko svojih uporišta diljem zemlje, uključujući Kabul. Kasnije tog mjeseca, Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo je na formiranje prijelazne uprave i pozvalo države članice da pošalju svoje mirovne snage radi održavanja stabilnosti. Nekoliko boraca Al-Qaede ostalo je u skrivanju u regiji Tora Bora u Afganistanu, gdje su se stalno sukobljavali s protutalibanskim afganistanskim snagama, koje su podržavale SAD.

prosinac, 2001.: All-Qaeda je pokrenula primirje, za koje mnogi sada vjeruju da je bilo samo zataškavanje kako bi se pomoglo Bin Ladenu i nekolicini drugih vođa al-Qaede da pobjegnu u Pakistan. Kada je zarobljen špiljski kompleks Tora Bora, u kojem je prije živjela Al-Qaeda, Bin Ladenu nije bilo ni traga.

Početkom prosinca UN je pozvao brojne glavne afganistanske frakcije na konferenciju u Njemačkoj, gdje je potpisan Bonski sporazum. Sporazum je predviđao međunarodne mirovne snage za održavanje sigurnosti i mira u Kabulu.

Dana 9. prosinca, talibani su predali Kandahar, a talibanski vođa Mullah Omar pobjegao je iz grada. Smatra se da je to bio kraj talibanskog režima u zemlji. Ali nekoliko vođa Al-Qaide još se skrivalo u planinama. Do 21. prosinca privremena afganistanska vlada položila je prisegu.

Objašnjeno| Nakon izlaska SAD-a iz Afganistana

2. ožujka 2002.: Koalicijske snage predvođene SAD-om suočile su se s oko 800 boraca Al-Qaide i talibana u dolini Shar-i Kot blizu pakistanske granice u jednom od najbrutalnijih sukoba u povijesti američko-afganistanskog rata. To je također bilo otprilike u vrijeme kada je SAD počeo preusmjeravati neke od svojih vojnih i obavještajnih resursa iz Afganistana u Irak, što je zemlja smatrala rastućom prijetnjom u svom ratu protiv terorizma.

travanj 2002.: U govoru održanom na Vojnom institutu Virginije, predsjednik Bush najavio je Marshallov plan za Afganistan. Međutim, razvojni napori u zemlji nisu dobili odgovarajuća sredstva jer su SAD već usmjerile pozornost na situaciju u Iraku.

1. svibnja 2003.: Tadašnji američki ministar obrane Donald Rumsfeld najavio je kraj velikih borbi u Afganistanu. Istog dana, predsjednik Bush dao je sličnu najavu o borbenim operacijama u Iraku. U to je vrijeme u Afganistanu bilo oko 8.000 američkih vojnika.

9. listopada 2004.: Održani su prvi demokratski izbori u zemlji od pada Talibana i oko 80 posto biračkog stanovništva Afganistana dalo je svoj glas za Hamida Karzaija, koji je bio privremeni vođa prije izbora. Ubrzo nakon toga održani su parlamentarni izbori na kojima je nekoliko kandidatkinja izabrano na mjesta posebno rezervirana za njih kako bi se osigurala rodna raznolikost.

29. listopada 2004.: Osama Bin Laden objavio je snimljenu poruku nekoliko dana nakon predsjedničkih izbora, u kojoj je ismijao Bushovu administraciju i preuzeo odgovornost za napade 11. rujna.

2005: Godina 2005. obilježena je postupnim oživljavanjem talibana s porastom nasilja diljem zemlje. No ovaj put promijenili su svoju taktiku - dok su nekoć bili uključeni u otvorenu borbu sa snagama SAD-a i NATO-a, sada su pribjegavali bombaškim napadima samoubojicama i korištenju improviziranih eksplozivnih naprava (IED), što je rezultiralo mnogim žrtvama.

Povratak Talibana također se poklopio s rastućim antiameričkim i antizapadnim osjećajima među afganistanskim ljudima, koji su se borili s naglim porastom nasilja, zajedno s raširenom korupcijom unutar njihove vlade i izvješćima o zlostavljanju zatvorenika u američkim pritvorskim objektima.

2006: Počele su se pojavljivati ​​pukotine unutar NATO-a, jer su se neke države članice sporile oko obveza trupa u Afganistanu. Na konferenciji u Rigi te godine, glavni tajnik saveza Jaap de Hoop Scheffer rekao je da bi snage NATO-a trebale moći postupno predati odgovornost afganistanskim sigurnosnim snagama 2008. Pozvao je zemlje da u međuvremenu pošalju više vojnika s manje nacionalnih ograničenja.

2007: Mullah Obaidullah Akhund, jedan od najviših vođa talibana, zarobljen je u Pakistanu. Mjesecima kasnije, američke snage ubile su najvišeg vojnog zapovjednika talibana Mula Dadullaha.

2009: Tadašnji američki predsjednik Barack Obama najavio je da povećava vojnu prisutnost u Afganistanu na 68.000 vojnika, ispunivši jedno od svojih ključnih predizbornih obećanja o prebacivanju vojnog fokusa s Iraka na Afganistan.

Tijekom dvodnevne konferencije NATO-a u travnju, države članice obećale su poslati dodatnih 5000 vojnika kako bi pomogli u obuci afganistanskih sigurnosnih snaga i osigurali sigurnost tijekom predsjedničkih izbora u kolovozu.

U studenom je Hamid Karzai položio prisegu kao predsjednik na još jedan mandat nakon izbora poremećenih optužbama za prijevaru.

2010: Broj američkih smrtnih slučajeva u ratu prešao je granicu od 1.000 početkom 2010. Otprilike u to vrijeme, general Stanley McChrystal, koji je tada bio zapovjednik NATO-američkih snaga u Afganistanu, razriješen je dužnosti nakon objavljivanja kontroverznog članka u Rolling Stoneu, u kojem su on i članovi njegovog osoblja kritizirali nekoliko najviših dužnosnika Obamine administracije. Zamijenio ga je general David Petraeus, šef Središnjeg zapovjedništva vojske.

U studenom su članice NATO-a potpisale deklaraciju u kojoj se navodi da će odgovornost za održavanje mira i sigurnosti u Afganistanu predati afganistanskim sigurnosnim snagama do kraja 2014. godine.

2011: 1. svibnja 2011. Bin Ladena su ubile američke snage u Abbottabadu u Pakistanu, gdje se skrivao s nekim od članova svoje obitelji. Pokopan je isti dan u Sjevernom Arapskom moru.

Do lipnja, Obama je najavio svoje planove za povlačenje 30.000 vojnika do 2012. U to je vrijeme Obama bio suočen s golemim pritiskom američke javnosti, koja je, prema anketama, uglavnom bila protiv rata u Afganistanu.

U rujnu je bivši afganistanski predsjednik Burhanuddin Rabbani, središnja osoba u pregovorima o pomirenju, ubijen u bombaškom napadu samoubojstvu.

2012: Napetosti između američke i afganistanske vlade počele su rasti nakon što se na društvenim mrežama pojavila snimka na kojoj se vidi kako marinci uriniraju na mrtve Afganistance. Za nekoliko tjedana izbili su prosvjedi nakon što su izvješća upućivala da su američki vojnici spalili kopije Kur'ana u vojnoj bazi.

U ožujku je američki vojnik navodno provalio u nekoliko kuća u blizini Panjwaija, ubivši 17 afganistanskih seljana, od kojih su većina bila djeca i žene. Nekoliko dana kasnije, talibani su prekinuli pregovore sa SAD-om i afganistanskom vladom.

2013.: NATO je prepustio kontrolu sigurnosti afganistanskim snagama. Umjesto toga, koalicija se usredotočila na vojnu obuku i borbu protiv terorizma u regiji. U međuvremenu, talibani i američki dužnosnici nastavili su pregovore u Dohi u Kataru.

2014.: Predsjednik Obama je otkrio svoj plan za povlačenje američkih vojnika iz Afganistana do kraja 2016. godine.

U rujnu je Ashraf Ghani izabran za predsjednika nakon duljeg odgađanja nakon predsjedničkih izbora. Potpisao je Bilateralni sigurnosni sporazum, koji je Karzai prethodno odbio potpisati pred kraj svog predsjedništva, a koji je dopuštao da oko 13.000 stranih vojnika ostane u zemlji.

28. prosinca SAD i NATO službeno su završili svoju borbenu misiju u Afganistanu.

2017: SAD su bacile ogromnu bombu GBU-43, nazvanu majka svih bombi, u istočnom Afganistanu, ciljajući niz špilja koje su okupirali militanti Islamske države. Ovo je bio prvi put da je zemlja upotrijebila bombu ove veličine u sukobu. Bomba je pogodila kompleks tunela u okrugu Achin u pokrajini Nangarhar, blizu granice između Afganistana i Pakistana.

U kolovozu je bivši predsjednik Donald Trump iznio novu strategiju za rješavanje sukoba u Afganistanu u televizijskom govoru vojnicima u vojnoj bazi Fort Myer u Virginiji. Moj izvorni instinkt bio je da se povučem, a povijesno gledano volim slijediti svoje instinkte, rekao je Trump. Ali cijeli život sam čuo da su odluke puno drugačije kad sjediš za stolom u Ovalnom uredu.

Pozvao je Indiju da igra veću ulogu u obnavljanju mira u Afganistanu, dok je osudio Pakistan zbog skrivanja talibanskih snaga.

2019: SAD pojačava mirovne pregovore s talibanima u Dohi. Talibanski dužnosnici obećali su blokirati međunarodne terorističke skupine iz Afganistana u zamjenu da SAD povuku svoje trupe.

U rujnu je Trump iznenada prekinuo mirovne pregovore samo tjedan dana nakon što je američki veleposlanik u Afganistanu Zalmay Khalilzad objavio da je posredovao u načelnom sporazumu s čelnicima talibana. Trump je tvrdio da je njegovu odluku izazvalo nedavno ubojstvo američkog vojnika od strane talibanskih boraca.

bilten| Kliknite da biste dobili najbolja objašnjenja dana u svoju pristiglu poštu

2020: SAD i Talibani potpisali su sporazum kojim je otvoren put za značajno povlačenje stranih trupa iz Afganistana. No, bez prekida vatre, talibanski borci su u danima koji su uslijedili pokrenuli niz napada na afganistanske sigurnosne snage. Kao odgovor, SAD je pokrenuo zračni napad na talibanske snage stacionirane u pokrajini Helmand.

U studenom je američki ministar obrane Christopher C Miller najavio planove za prepolovljenje vojnika na 2500 do siječnja. Nakon sporazuma između SAD-a i Talibana, tisuće vojnika već su bile povučene.

2021: Predsjednik Joe Biden najavio je da SAD neće ispuniti rok 1. svibnja za povlačenje trupa koji je predviđen sporazumom između SAD-a i Talibana. Umjesto toga, trupe će se u potpunosti povući do 11. rujna 2021., rekao je.

Podijelite Sa Svojim Prijateljima: