Objašnjeno: Politika i povijest iza Francuske koja traži 'oprost' od Ruande za genocid 1994.

Francusko djelomično priznanje krivnje smatra se dijelom nastojanja da popravi veze sa svojim bivšim kolonijama i sferom utjecaja u Africi, gdje mnogi još uvijek imaju bolna sjećanja na svoje potčinjavanje i nastavljaju gledati francuske akcije sa sumnjom.

Lubanje nekih od onih koji su zaklani dok su tražili utočište u crkvi stoje u staklenoj vitrini pored fotografija nekih od njih, čuvaju se kao spomen tisućama ubijenih u katoličkoj crkvi i oko nje tijekom genocida 1994. godine, unutar crkva u Ntarami, Ruanda. (AP Photo/Ben Curtis)

Francuski predsjednik Emmanuel Macron u četvrtak je priznao ogromnu odgovornost svoje zemlje u genocidu u Ruandi 1994. godine, ali nije dobio jasnu javnu ispriku.

Francuska ima ulogu, priču i političku odgovornost prema Ruandi. Ona ima dužnost: suočiti se s poviješću i prepoznati patnju koju je nanijela ruandskom narodu predugim cijenjenjem šutnje nad ispitivanjem istine, rekao je Macron u govoru na Memorijalu genocida u Kigaliju, gdje su ostaci 2,5 hiljadu žrtava genocida je pokopano.

Stojeći danas ovdje, s poniznošću i poštovanjem, uz vas, prepoznao sam našu odgovornost.

Primjedbe je pozdravio predsjednik Ruande Paul Kagame – žestoki kritičar Francuske još od genocida – koji ih je nazvao vrijednijim od isprike i čina ogromne hrabrosti.

bilten| Kliknite da biste dobili najbolja objašnjenja dana u svoju pristiglu poštu

Francusko djelomično priznanje krivnje smatra se dijelom nastojanja da popravi veze sa svojim bivšim kolonijama i sferom utjecaja u Africi, gdje mnogi još uvijek imaju bolna sjećanja na svoje potčinjavanje i nastavljaju gledati francuske akcije sa sumnjom.

Što je Macron rekao?

U obraćanju za koje se očekuje da će uznapredovati u popravljanju dugotrajnih odnosa s Ruandom, Macron je otišao mnogo dalje od svojih prethodnika u priznanju uloge Francuske u genocidu, rekavši: Samo oni koji su prošli tu noć možda mogu oprostiti, i čineći to dati dar oprosta.

Francuska nije shvaćala da je, dok je pokušavala spriječiti regionalni sukob ili građanski rat, zapravo stajala na strani genocidnog režima, rekao je Macron. Time je prihvatila ogromnu odgovornost.

U onome što se činilo kao objašnjenje za neiznošenje jasne isprike, francuski čelnik je rekao: Genocid se ne može opravdati, s njim se živi. Međutim, obećao je napore da se osumnjičeni za genocid privedu pravdi.

Genocid u Ruandi

Genocid u Ruandi u travnju i srpnju 1994. bio je kulminacija dugotrajnih etničkih napetosti između manjinske zajednice Tutsi, koja je kontrolirala vlast od kolonijalne vladavine Njemačke i Belgije, i većinskog Hutua. Tijekom 100 dana, tragedija je odnijela živote više od 8.000.000 ljudi, za koje se procjenjuje da iznosi do 20% stanovništva Ruande.

Hutuske milicije sustavno su ciljale na etničku skupinu Tutsi i koristile nacionalni javni emiter, Radio Ruanda, za širenje propagande. Vojni i politički čelnici poticali su seksualno nasilje kao sredstvo ratovanja, što je dovelo do toga da je oko 5 milijuna žena i djece silovano, seksualno osakaćeno ili ubijeno. Oko 20 miliona pobjeglo je iz zemlje.

Sukob je završio kada je Ruandska patriotska fronta predvođena Tutsijem preuzela kontrolu nad zemljom u srpnju, a njezin vođa Paul Kagame preuzeo vlast. Kagame, koji je od tada vodio Ruandu, zaslužan je za donošenje stabilnosti i razvoja u naciju bogatu mineralima, ali je kriv za njegovanje okruženja straha za svoje političke protivnike u zemlji i inozemstvu.

Kakvu je ulogu Francuska igrala tijekom ovih događaja?

Tijekom genocida, zapadne sile, uključujući Sjedinjene Države, bile su okrivljene za svoj nerad koji je poticao zločine. Francuska, koju je tada vodio socijalistički predsjednik François Mitterrand, postala je poznata nakon što je optužena da je djelovala kao čvrsti saveznik vlade predvođene Hutuima koja je naručila ubojstva.

U lipnju 1994. Francuska je na jugozapadu Ruande rasporedila dugo odgađanu vojnu silu koju podržava UN pod nazivom Operacija Tirkiz – koja je uspjela spasiti neke ljude, ali je optužena za skrivanje nekih od počinitelja genocida. Kagameov RPF suprotstavio se francuskoj misiji.

Kako su se Francuska i Ruanda slagale nakon sukoba?

Bilateralni odnosi su poremećeni nakon genocida, jer su čelnici u Ruandi, kao i drugdje u Africi, bili razbješnjeni ulogom Francuske. Kagame je svoju zemlju – čiji je službeni jezik bio francuski još od belgijske vladavine – odvukao od Francuske i približio je SAD-u, Kini i Bliskom istoku. Kagame je također u jednom trenutku prekinuo odnose s Francuskom.

Godine 2009. Ruanda se također pridružila Commonwealthu naroda, unatoč tome što nije imala povijesne odnose s Ujedinjenim Kraljevstvom. Zanimljivo, iako je Kagame u četvrtak hvalio Macronove primjedbe, učinio je to na engleskom, a ne na francuskom.

2010. godine konzervativni francuski predsjednik Nicolas Sarkozy postao je prvi šef države koji je posjetio Ruandu nakon genocida, no odnosi su se nastavili pogoršavati unatoč tome što je Sarkozy priznao ozbiljne pogreške i oblik sljepoće francuske vlade tijekom krvlju natopljenih previranja.

Što se promijenilo pod Macronom?

Macron se predstavio kao dio nove generacije koja je spremna ponovno razmotriti bolne dijelove francuskog naslijeđa kao kolonijalne sile u Africi i kasnije podržavati nemilosrdne diktatore u postkolonijalnom razdoblju.

Tijekom svoje predizborne kampanje 2017., Macron je francusku kolonizaciju Alžira nazvao zločinom protiv čovječnosti, a postupke zemlje istinski barbarskim. U ožujku ove godine Macron je priznao da su francuski vojnici mučili i ubili alžirskog odvjetnika i borca ​​za slobodu Alija Boumendjela, čija je smrt 1957. zataškana kao samoubojstvo.

Kako bi se suprotstavio optužbama za paternalizam u Africi francuskog govornog područja, Macron je također nastojao surađivati ​​sa zemljama kontinenta engleskog govornog područja. Naravno, čak i tijekom svog sadašnjeg posjeta Africi, Macron će odmah nakon Ruande otići u Južnu Afriku engleskog govornog područja.

Dakle, što je dovelo do odmrzavanja odnosa između Francuske i Ruande?

U ožujku i travnju ove godine izašla su dva izvještaja u kojima se ispituje uloga Francuske u sukobu. Prvo izvješće, koje je naručio Macron, dalo je oštar prikaz francuskih postupaka tijekom genocida, optužujući tadašnju francusku vladu da je slijepa na pripreme Hutu milicije, te kaže da europska sila snosi ozbiljnu i veliku odgovornost, prema u Francusku24. U izvješću, međutim, nisu pronađeni dokazi da je Francuska sudjelovala u ubojstvima.

Macronova vlada prihvatila je nalaze izvješća, što je označilo promjenu u odnosima Francuske i Ruande. Kagame je prošlog tjedna posjetio Francusku i rekao da je izvješće omogućilo dvije zemlje da imaju dobar odnos. Prije Macronovog recipročnog posjeta Ruandi ovog tjedna, dvije strane su govorile o normalizaciji odnosa.

Kakve su bile reakcije na Macronovo priznanje?

Iako je Macron govorio o oprostu, neki su bili zaprepašteni time što Francuska nije iznijela jasnu ispriku poput Belgije, čiji se premijer Guy Verhofstadt 2000. javno ispričao što nije spriječio genocid, ili Ujedinjenih naroda, čiji je glavni tajnik Kofi Annan učinio isto 1999.

Ipak, predsjednik Ruande Kagame pozdravio je Macronove primjedbe, rekavši da su njegove riječi bile nešto vrijednije od isprike. Oni su bili istina.

Macronovo odustajanje od pune isprike tumači se kao pokušaj da se ne razdraže konzervativci kod kuće u Francuskoj, koji francuske akcije u Africi tijekom godina vide kao relativno benigni utjecaj. Manje od godinu dana ostalo je do predsjedničke utrke 2021., kada se očekuje da će se Macron suočiti s ultradesničarkom Marine Le Pen, koja mu je također bila protivnica na prošlim izborima.

Francuski predsjednik, međutim, suočit će se sa znatno ozbiljnijim izazovom hodanja po užetu u ožujku sljedeće godine, jedva mjesec dana prije izbora, kada će Alžir, cijenjena bivša kolonija, proslaviti 60 godina neovisnosti. U siječnju ove godine Macron je rekao da neće biti pokajanja niti isprika nego simboličnih djela, ali mnogi očekuju da će se stvari zahuktati oko polarizirajuće teme.

Podijelite Sa Svojim Prijateljima: